Javni naručitelj i sektorski naručitelj
Javni i sektorski naručitelji dvije su kategorije obveznika Zakona o javnoj nabavi. Tko u njih spada, koja pravila i koji pragovi vrijede za svaku.
Ažurirano 5. rujna 2026.
Javni naručitelj i sektorski naručitelj dvije su kategorije naručitelja koje uređuje Zakon o javnoj nabavi (NN 120/16, 114/22, 48/26). Javni naručitelj nabavlja radi zadovoljavanja potreba u općem interesu; sektorski naručitelj nabavlja za obavljanje mrežne djelatnosti, primjerice u vodnom gospodarstvu, energetici, prometu ili poštanskim uslugama.
Kako to funkcionira
Javni naručitelji su Republika Hrvatska i njezina državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela javnog prava te udruženja koja su ta tijela osnovala (verified 2026-09-05). Tijelo javnog prava je subjekt koji ima pravnu osobnost, osnovan je posebno radi zadovoljavanja potreba u općem interesu koje nemaju industrijski ili trgovački značaj i koji u iznosu većem od 50 % financira javni naručitelj, ili je pod njegovim upravljačkim nadzorom, ili javni naručitelj imenuje više od polovine članova njegove uprave odnosno nadzornog tijela. Tu spadaju bolnice, sveučilišta, škole, agencije, muzeji i brojna komunalna društva.
Sektorski naručitelji su javni naručitelji koji obavljaju sektorsku djelatnost, trgovačka društva u kojima javni naručitelj ima prevladavajući utjecaj i koja obavljaju takvu djelatnost, te drugi subjekti koji je obavljaju na temelju posebnih ili isključivih prava. Isti subjekt, primjerice gradsko vodovodno društvo, može biti javni naručitelj za opće nabave i sektorski naručitelj za nabave vezane uz mrežnu djelatnost.
Razlika je bitna jer se pravila razlikuju. Sektorski naručitelji imaju viši europski prag za robu i usluge, 432 000 eura umjesto 140 000 ili 216 000 eura, veću slobodu u izboru vrste postupka te lakši pristup pregovaranju, uz pregovarački postupak s prethodnom objavom kao redovnu mogućnost.
Što to znači za tvrtku
Prepoznavanje vrste naručitelja pomaže vam predvidjeti postupak i razinu formalnosti. Ugovor o uslugama vrijedan 300 000 eura bez PDV-a kod grada je nabava velike vrijednosti s objavom u Službenom listu Europske unije; ista usluga kod sektorskog naručitelja u prometu ostaje nabava male vrijednosti s objavom samo u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH.
Ne ograničavajte se na gradove i općine. Sektorski naručitelji, komunalna društva, bolnice, agencije i trgovačka društva u državnom vlasništvu veliki su kupci koje manje tvrtke često zanemaruju. Njihove obavijesti objavljuju se na istim mjestima, u EOJN RH i, iznad europskih pragova, u Službenom listu EU-a.
Konačno, i neka trgovačka društva u privatnom vlasništvu mogu biti obveznici Zakona zbog posebnih ili isključivih prava, što se iz njihova imena ne vidi.
Primjer
Društvo koje upravlja gradskim autobusnim prijevozom, sektorski naručitelj za tu djelatnost, nabavlja usluge pranja vozila procijenjene vrijednosti 400 000 eura bez PDV-a na četiri godine. Iznos ostaje ispod praga od 432 000 eura koji vrijedi za sektorske naručitelje, pa se provodi postupak male vrijednosti s objavom u EOJN RH. Ista bi nabava kod grada, kao javnog naručitelja, prešla prag od 216 000 eura i tražila objavu u Službenom listu EU-a.
Česta pitanja
Može li privatno društvo biti javni naručitelj?
Može, ako je tijelo javnog prava: osnovano radi potreba u općem interesu koje nemaju trgovački značaj i pretežno financirano ili nadzirano od javnog naručitelja.
Što se za ponuditelja mijenja u praksi?
Sektorski naručitelji imaju više pragove i fleksibilnije postupke. Pravila o sposobnosti, dostavi ponuda i pravnoj zaštiti ostaju gotovo ista.
Može li isti subjekt biti u obje kategorije?
Može, ovisno o djelatnosti na koju se nabava odnosi. To je čest slučaj kod komunalnih i energetskih društava.